Prema odredbi člana 34. stav 3. Zakona o PDV, ako poljoprivrednici izvrše promet dobara i usluga iz stava 2. tog člana, obveznik je dužan da obračuna PDV nadoknadu u iznosu od 8% na vrednost primljenih dobara i usluga, o čemu izdaje dokument za obračun (priznanica), kao i da obračunatu PDV nadoknadu isplati poljoprivrednicima u novcu. 

PDV nadoknada isplaćuje se u novcu i to isključivo uplatom na tekući račun ili račun štednje poljoprivrednika. 

Ako je na promet poljoprivrednih ili šumskih proizvoda, odnosno poljoprivrednih usluga obračunata nadoknada u visini od 8% od vrednosti tih proizvoda, odnosno usluga i tako obračunata nadoknada isplaćena poljoprivredniku na neki drugi način (npr. u gotovom novcu, u vidu prometa dobara i usluga, u bonovima i sl.), tako obračunata i plaćena nadoknada ne smatra se PDV nadoknadom iz člana 34. Zakona o PDV. 

Obveznik PDV je dužan da uplatom na tekući račun ili račun štednje isplati samo PDV nadoknadu, ali ne i vrednost otkupljenih proizvoda i primljenih usluga. Prema tome, ako je vrednost poljoprivrednih i šumskih proizvoda, odnosno poljoprivrednih usluga isplaćena poljoprivredniku na drugi način (npr. u gotovom novcu, u vidu prometa dobara i usluga, u bonovima i sl.), a nadoknada obračunata na vrednost tih dobara u visini od 8% isplaćena u novcu - uplatom na tekući račun ili račun štednje poljoprivrednika, tako obračunata i plaćena nadoknada smatra se PDV nadoknadom u smislu člana 34. Zakona o PDV.  

PDV nadoknada može biti plaćena poljoprivredniku i od strane nekog trećeg lica, tj. ne mora biti plaćena od strane obveznika PDV kojem je poljoprivrednik izvršio promet proizvoda i usluga. Međutim, PDV nadoknada i u ovom slučaju mora biti isplaćena u novcu - uplatom na tekući račun ili račun štednje poljoprivrednika.