Kada je
u pitanju mišljenje Ministarstva finansija o poreskom tretmanu naknade troškova prevoza zaposlenima za
dolazak na rad i odlazak sa rada došlo je do pogrešnog tumačenja mišljenja koje
je objavljeno 3.6.2020. godine.
Ovo
mišljenje protumačeno je pogrešno na način da više nije obavezno dokumentovanje
predmetnih troškova, odnosno dostavljanje kompletne dokumentacije kojom se ovi
troškovi dokumentuju.
Međutim
problem nastaje u onom delu gde se Ministarstvo nije izjasnilo po pitanju
obaveze dostavljanja računa za prevoz i dokumentovanje ove naknade računima,
već se mišljenje odnosilo na priznavanje troškova prevoza zaposlenih za dolazak
na rad i odlazak sa rada u poreskom bilansu poslodavca i to u onom slučaju kada
se predmetni trošak kao nedokumentovan oporezuje porezom na zaradu u skladu sa Zakonom o porezu na dohodak
građana.
Priznavanje troškova prevoza zaposlenih za
dolazak na rad i odlazak sa rada u poreskom bilansu poslodavca:
U vezi
sa mišljenjem Ministarstva finansija pojavila su se i neka druga razmišljanja a
pre svega se odnose na određene protivrečnosti u vezi sa mišljenjem
Ministarstva i protivrečnosti koje se nalaze u njemu, za deo koji se odnosi na
priznavanje predmetnih troškova u poreskom bilansu poslodavca.
Iz
mišljenja Ministarstva finansija navodi se da se nedokumentovani troškovi prevoza
zaposlenih ne priznaju kao rashod u poreskom bilansu poslodavca u skladu sa
tačkom 7a Zakona o porezu na dobit pravnih lica. Zaključak u vezi sa
mišlljenjem Ministarstva finansija je da je Ministarstvo finansija korigovalo
svoj stav u pogledu priznavanja predmetnih troškova u poreskom bilansu i potvrdilo da se ovi troškovi čak i kada
nisu dokumentovani u smislu člana 18 Zakona o porezu na dobit pravnih lica time
oporezuju porezom na zarade i priznaju u poreskom bilansu u skladu sa članom 9
stav 2 zakona o porezu na dobit pravnih
lica.
Uslovi za primenu neoporezivog iznosa koji je
propisan odredbama Zakona o porezu na dohodak građana:
Budući
da postoji veliko interesovanje poslodavaca da prilikom isplate primanja
zaposlenom po osnovu naknade troškova prevoza za dolazak na rad i odlazak sa
rada primeni neoporezivi iznos predviđen članom 18 Zakona o radu a koje uređuje
pravo zaposlenog na naknadu ovih troškova.
Zakon
nalaže da ako poslodavac nije obezbedio sopstveni prevoz, zaposleni ima pravo
na naknadu troškova u skladu sa Ugovorom o radu za dolazak i odlazak sa rada i
to u visini mesečne prevozne karte u javnom saobraćaju. Zaposleni ovo pravo
ostvaruje bez obzira da li koristi javni prevoz ili sopstveni prevoz.
U skladu
sa tim na visinu naknade troškova prevoza za dolazak na rad i odlazak sa rada
utiče i:
- Mesto rada zaposlenog
- Mesto stanovanja zaposlenog
- Cena karte javnog prevoza od
mesta rada do mesta stanovanja
- Evidencija o prisutnosti na radu
zaposlenog.
Ipak,
Zakonom nije predviđeno da zaposleni svakog meseca poslodavcu dostavlja dokaz o
visini ovih troškova prevozne karte, cene goriva i slično.
Dakle
možemo da zaključimo da je iznos do visine stvarnih troškova prevoza a najviše
3.998 dinara neoporeziv za poslodavca, te da ne podleže oporezivanju.
Međutim
neoporezivi iznos se može primeniti samo u slučaju da se zaposlenom nadoknađuju
dokumentovani troškovi prevoza, ali n jednom odredbom nije navedeno šta se
smatra dokumentovanom naknadom troškova prevoza.
Kako bi
se neoporezivi iznos priznao, poslodavac mora da ima verodostojnu
računovodstvenu ispravu:
- U slučaju da zaposleni za
dolazak i odlazak sa rada koristi sopstveno vozilo( to bi bio objedinjen račun
na ime poslodavca koji bi sadržao sve pojedinačne fiskalne račune za gorivo,
bonove, kartice itd)
- U slučaju kada zaposleni koristi
javni prevoz ( koji bi saržao sve pojedinačne mesečne karte)
- U slučaju korišćenja taxi
prevoza ( koji bi sadržao sve pojedinačne taxi vožnje i iznose)
Uzimajući
sve prethodne odredbe u obzir poslodavac ima dve opcije:
- Da neće primenjivati neoporezivi
iznos propisan odredbama ZPDG ( već će na ceo iznos ove naknade obračunavati
porez na zarade po stopi od 10%)
- Da će u cilju obezbeđivanja
neoporezivog iznosa obezbediti svu neophodnu dokumentaciju.
Uslov za primenu neoporezivog iznosa nije
dostavljanje računa od strane zaposlenog već je dovoljno da se ti troškovi
dokumentuju putem faktura ili Ugovora o radu.