Budući da skladištarima, skladištenje robe predstavlja osnovni domen poslova, sasvim je očekivano da se ova usluga naplaćuje. Međutim nije redak slučaj da se pojedina dobra skladište bez naknade. Ovaj slučaj najčešće se viđa u poljoprivredi. U izvesnim slučajevima, dešava se da poljoprivrednici ostave svoje žitarice na čuvanje u silosima bez naknade.

U ovakvom slučaju skladištar, odnosno vlasnik silosa, obezbeđuje uslugu skladištenja bez naknade, što dovodi do pitanja da li je isti dužan da obračunava PDV po tom osnovu. Prema poslednjim izmenama zakona o PVD pružanje usluga uz naknadu izjednačava se sa uslugama bez naknede u neposlovne svrhe poreskog obveznika.

Pružanje usluga u neposlovne svrhe je ona aktivnost koja nema za cilj povećanje prihoda, odnosno smanjenje rashoda poreskog obveznika. Veoma često se dešava da osoba koja vrši skladištenje, otkupljuje uskladištene proizvode. Ovakav slučaj predstavlja uslugu vezanu za poslovne svrhe i PDV se pri tome ne obračunava. Razlog tome je što će obveznik na ovaj način ostvariti veći prihod od prodaje otkupljenog proizvoda, i da će imati manji rashod, jer ne mora da transportuje robu do svog skladišta.

 

Međutim ukoliko ovo nije slučaj, reč je o pružanju usluge bez naknade u neposlovne svrhe i radi se obračun PVD.